Naša svrha već živi unutar svakog od nas i ustvari je ne trebamo ”tražiti”.  Ali ono što trebamo je osvijestiti i posljedično joj se i hrabro prepustiti. Na jednoj razini, svrha odabire nas, a ne mi nju.

Svaka duša, bez iznimke dođe u ovo tijelo da bi prošla kroz raznolika iskustva i kroz sva ta iskustva, osim izazova, stječemo i mnoge talente, potencijale, sve ono što nam jednostavno ide lagano, sve ono što teče kroz nas i veseli nas. Sastavni je dio naše prirode i karaktera. Svi smo različiti i za različite ljude to predstavlja različite stvari. Netko prekrasno crta, netko piše, netko peče kolače, kuha, netko iscjeljuje, netko samom svojom vibracijom čini dobro na ovom svijetu itd. Itd. Osvještavanje naše svrhe nas dovodi do osjećaja ispunjenja, smisla, radosti i slobode. Razotkriva nam dodatnu životnu ljepotu, otvara užitak i iscjeljuje unutarnje programe da je posao nešto mukotrpno i teško, da se teško preživljava, da smo žrtve koje žive u svijetu oskudice, ropstva i ne-slobode.

Život u kojem ne osjećamo i ne možemo doći do vlastitog puta često daje osjećaj besmisla, ljutnje, frustriranosti, izgubljenosti, depresije, anksioznosti pa sve do fizičke bolesti koja najčešće služi kao poziv na buđenje.

Da bi osvijestili našu svrhu, često nas sprečavaju naši raznoliki unutarnji kritični glasovi, svi oni koji potkopavaju naš osjećaj vlastite vrijednosti i koji nas posljedično sprečavaju da se povežemo i s našim dubljim identitetom, onim božanskim, u kojem vječno imamo doticaj s osjećajem vrijednosti i ljubavi.

Ultimativno, svi mi imamo istu svrhu, a to je život u ljubavi prema sebi, drugima i svemu oko nas. Život iz mjesta povezanosti i sa zemaljskim i s božanskim. Ali da bi došli do toga, dio tog puta neizostavno predstavlja osvještavanje naših unutarnjih znanja, potencijala i talenata. Naše autentično samoostvarenje koje je rezultat našeg srca i želja duše, a ne očekivanja društva i okoline. Ono koje nas dovodi do prosperiteta na svim razinama.

Već znamo da smo kao civilizacija na enormnoj prekretnici i trenutno je od iznimne važnosti da se kao društvo što više probudimo, osvijestimo, da izađemo iz starih programa potlačenosti i omalovažavanja. Društvu je prijeko potreban svaki pojedinac koji djeluje i živi iz svog srca. Samo na taj način možemo iscijeliti društvo.

Kako iscijeliti unutarnje kritične glasove i sve ostale naše unutarnje kočnice koje nas sprečavaju da krenemo svojim vlastitim putem, onim za kojim nam srce i duša čeznu? Kako uopće osjetiti to što želimo, kako upoznati sebe, osvijestiti svoje talente, zagrliti ih i prihvatiti?

Dobra vijest je da je sve od navedenog moguće. Ako se okrenemo put unutra, ako se usudimo pogledati svoje najranjivije dječje dijelove, ako si dopustimo i čuti sve unutarnje kritične glasove i ako ih gledamo samo kao glasnike naših unutarnjih potreba, sve se lagano počme mijenjati. Ako se posvetimo sebi, svojem emocionalnom, energetskom, fizičkom iscjeljenju, tada malo po malo možemo doći do svoje autentičnosti, svoje istine. Svoje svrhe. Onoga što mi zaista i jesmo.

Put prema vlastitih svrhi je ustvari hrabri put prema ljubavi.

Hoćeš li kupiti jednosmjernu kartu i odgovoriti na poziv svojih snova?