Putovati putem rasta i evolucije je put koji nas neminovno dovodi do toga da se pozabavimo svojim vlastitim egom. I premda ga možemo osjetiti i u njegovim izazovnim aspektima koje osjećamo u odvojenosti od sebe, drugih, svijeta, postojanja  ( npr. neugodnim emocijama, traumama, povredama, uvjerenjima itd.), on nam je prijeko potreban i nužan da bi uopće mogli funkcionirati u ovoj realnosti i ljudska je zadanost.

Tek stabilan, tj. zreo ego je onaj koji može krenuti putem transcedencije, tj. izaći van okvira svoje ranjenosti i pomaknuti i vlastiti identitet prema onom esencijalom, duhovnom. Putem osobnog razvoja imamo priliku da s egom, tj, sami sobom znamo baratiti, da se znamo nositi sa samim sobom i u ugodnim i u neugodnim stanjima te da i sam ego sve više služi našoj esenciji, našoj istinskoj prirodi.

Ova vremena i društvo koje kolektivno gradimo traži od nas da sazrijemo na dubljim nivoma i da se vratimo svojoj istinskoj prirodi. Da iskustveno uvidimo svoje vlastite dualnosti te iz unutarnjeg mjesta veće harmonije i prihvaćanja samih sebe iz srca to isto preslikamo i na van. Pozvani smo prvo unutar sebe graditi mostove jedinstva i ne-dualnosti te proširiti vidike vlastitig identiteta.

O svemu ovome pričamo u ovom događaju i druženju s vama, kako nastaje ego, koja je njegova uloga te, kako, u konačnici možemo ući u što kvalitetniji, nježniji i ljubavniji odnos s tim dijelom sebe. Na kraju krajeva, cjelovitost nas poziva da priglimo sve dijelove sebe – Božja ljubav i milost nikoga i ništa ne izostavlja – pa tako sigurno ne i naš ego. Pričamo o transforamciji i transcedenciji i svemu ostalom što vas bude interesiralo.

Kao i uvijek, u drugom dijelu nas Vedran provodi kroz proces iscjeljivanja po nalogu vodstva i za naše najviše dobro. Iscjeljivanje će ići u smjeru osvještavanja i rastvaranja slojeva ega koji nam više ne služe te nas sputavaju, te istovremeno izgradnji zdravog ega koji nam služi.