Ovo je moja iskrena osobna priča i ne pišem je sa stručne strane jer ta tema nije moj forte. U budućnosti ću sa svojom partnericom Kristinom ovu temu razraditi detaljnije

Odakle početi, a da se ne zapetljam u kompleksnost teme i priče. Najbolje krenuti od toga da se ne sjećam odkad su krenuli moji probavni problemi što znači da su krenuli davno. To što ih se ne sjećam ili ih nisam percipirao u mlađoj dobi ne znači da oni nisu bili tu, već ili sam ih potisnuo ili sam bio dovoljno mlad da mi se tijelo nosi sa svim upalama i problemima koje mi je izazivala hrana. Ja sad u ovom tekstu neću ulaziti u dubinu kao što sam naveo u početku pa neću ulaziti u psihičke, emotivne i energetske uzroke i uvjete koji su doveli do toga da se tijelo oslabi i postane alergično na određene stvari, već to ostavljam za budućnost u kojoj ću u suradnji sa Kristinom ali možda i sa još ljudi dublje ući u tu tematiku jer mi se pokazala na vlastitom iskustvu od iznimne važnosti, a ovdje kao što sam rekao donosim isključivo privatnu priču.

Ja sam uvijek bio sklon zatvorima, a od ranih dvadesetih su krenule iznenandne i iz vedra neba mučnine i nagon za povraćanjem. To je trajalo nekoliko godina, a zatim sam bio na bioenergetskim tretmanima te se taj problem uvelike smanjio. Tek 6 godina nakon toga saznajem da je to povezano sa psihoemotivnim stanjem i koje je uzročište u što također sada neću ulaziti. Zahvaljući mojoj partnerici Kristini naučio sam puno toga o zdravlju, hrani i suplementima, no iako sam sve to čuo od nje pogotovo za mlijeko, pšenicu, gluten, pesticide i ostalo – to jednostavno nije toliko dopiralo do mene, iz jednostavnog razloga što sam cijeli život učen da sam se hranio zdravo i da je taj pristup zdrav. Nisam ništa znao o induvidualnosti i da jedna namirnica može biti dobra za jednog čovjeka dok može biti alergen za drugog.

Kada sam počeo izbacivati mlijeko i nastojao izbaciti sve što ima gluten osjetio sam razlike u regularnosti probave, raspoloženju i količini energije koja mi je bila na raspolaganju. Zatim sam se rezervirao na test intolerancije na hranu, a dok sam čekao da dođe moj termin testirao bih da svjesno osjetim kako se osjećam kada pojedem neke namirnice te mogu reći kada se posvetite tome vrlo lako možete osjetiti i povezati kako se osjećate nakon neke hrane. Spava li vam se ili ste razbuđeni? Ono na što sam osjetio najveću reakciju su proizvodi od kravljeg mlijeka, ponajviše vrhnje i sirutke. U više navrata mi je nakon vrhnja bilo jako loše, a događalo se da bi mi cijela glava pocrvenula na fleke. Nažalost iz tog razloga sam morao baciti tortu koju mi je mater napravila jer mi je bilo loše. Ne znam što mi je bilo teže, baciti tortu od tamne čokolade ili sutra dan reći materi da sam joj bacio tortu u smeće 😂😂

I tako dolazimo do trenutka mog termina, mog ponosnog ega koji je bio uvjeren da popis alergena i intolerancije neće biti velik, i da zapravo mogu prihvatiti da sam intolerantan na neke stvari ali nikako da je to nešto ozbiljno. I onda kako to inače biva, suočiš se s realnošću i poširim popisom alergena kojima ne smijem niti primirisati, te isto toliko šarolik popis namirnica na koje sam intolerantan. Šou, šok i nevjerica. Koliko god je meni Kristina tupila već dugo vremena za to sve, očito mi je trebalo crno na bijelo kao noga u dupe da zapravo osvijestim koliko mi je narušen probavni sistem u kojem obitava većina imuniteta, a narušen imunitet naravno dovodi do potencijala autoimunih oboljenja te ostalih kroničnih problema uključujući stalne prehlade, gripe i gripama slične viruse poput trenutno mega popularnog covid-19 (ne nažalost to nije ime benda).